Otisci nedovršenog sjećanja

Svetlana Dragojević crnogorskoj likovnoj umjetnosti kraja devetesetih, povratkom iz Engleske, donosi iskaz (jasan u tematskom i likovnom opredjeljenju) kojim se, konačno, završava predugo vrijeme tradicionalizma.

Labava konstrukcija pejzaža, od koje je krenula, dobija emotivnu vibraciju prvo kolonističkom podlogom, a potom valerima ili zvučnim akcentima.

U svemu tome određeni pedmeti,postavljeni kao sadržaj jednog teško prepoznatljivog  alegorijskog poretka, uz jasne arhitektonske elemente gradskih cijelina ili uobičajene detalje urbanog karaktera, prave mjestimično znakovnu poruku, jednu semantičku kriptičnost koja moze biti zavodljivost ovog slikarstva. Ponekad su oni i aplicirani na listu i bez neke logicke usaglašenosti sa cjelokupnim rekvizitorijumom  i,  jednostavno, čine dopunu jasno čitljive scene.

Slike Svetlane Dragojević su jedna velika tema. Svaka je detalj sam za sebe ali,ocigledno, sve zajedno su jedna priča, ili bolje reći reminiscencije na neka bliska dešavanja.Njihove enigmatične osobenosti potencira narusenost i pomjerenost uobicajene scene.Boravak u svijetu atraktivnih monstruoznosti, kakve su čadjavi zidovi gradjevina Londona, cirkuski kič, mostovi i kosturi  gradjevinskih dizalica,povratkom Crnoj Gori smjenjuju mramorni dvori.

Vraca se Kotoru – u nedovrseno sjećanje, koncetrisane, sušte trenutke koji su uvijek uporišne tačke prošlosti, i ostaci linije (sto je značila granicu realnosti i intime). To su elementi svijeta kojeg je razbila da bi ga mogla vratiti u postojanje …

Znana vizija grada je destruirana, a uobicajeni odnosi prekompovani po zakonima nove likovnosti i pjesničke nuznosti. Objekti jos uvijek stoje u svojim obrisima, mimo uobičajenih kanona stilske arhitekture.Hromatsku materiju negdje nanosi čistu, negdje joj upotrebom krpe stvara fine nijanse ili je cijedi iz brzog nanosa akvarela. U svakom slucaju, velika površina lista puna semantičkih pomjerenosti,  tvori kompaktno  djelo puno skrivene metaforike.

Promjena sredine, 2004. godine boravkom na Malti, donosi i likovna pomjeranja u tematskoj obradi Mediterana , dakle, istog civilizacijskog uporišta. Opet sređuje prostor po pravu svoje nužnosti ali i nameće simbole posebnosti. Svjetlost koriguje detalje, sklanja ih i oblikuje svoju zvučnu metaforu. Taj pojačani senzibilitet ovih slika je i dublji korektiv stvarnosti u odlučnom postovanju jasne poetike.

Autor: Mladen Lompar