“Sve pojave i svi materijalni oblici samo su maske i pokrovi ispod kojih se naslućuju najskriveniji izvori
prirode.”
Svedenborg
Individualni mikrokosmos Milice Lakićević nastao je u zanosu umjetničke igre, u sintezi rada i razonode.
Igra, kao univerzalan i slobodan vid bivstovanja, ne bi postojala bez maštovitosti, kreacije i
neposrednosti. A zar se upravo u maštovitosti i neposrednosti ne ogleda bit umjetnosti?
Ponirući u dubinu polja nesvjesnog i imaginarnog, kroz oblik i materiju, Milica nam pomaže da uobličimo
ono do sada nepostojeće i nevidljivo. U beskrajnoj igri promišljanja i kreativnosti, rađa se jedan novi
svijet prepun čestica i energije koje tvore nas, i sve oko nas. Podsvijesnim jezikom uobličavanja
umjetnica prodire u suštinu života. Oblik na njenim radovima ne izostaje u potpunosti, već dobija sasvim
novu dimenziju, pa ponekad naslućujemo portrete, ponekad pejzaže, a ponekad samo obrise jedne nove
materije u razvitku… Čestim korišćenjem zemljanih tonova, ponegdje čak i monohronih, njen likovni
opus dobija prizvuk umirujuće simfonije. Lakoća i beztežinsko stanje kompozije postignuti su
magličastim nanosima bijele, iz kojih počinje uobličavanje glavnog motiva, tj. rađanje jednog novog
života. Te magličaste strukture stvaraju privid providnog vela koji podsjeća na renesansi sfumato, čime je
naglašena spiritualnost umjetničinog rada.
Apstraktne forme, floralni motivi, kružni oblici, linearni potezi u službi su tvorbe savršene simbioze
likovne kompozije. Bilo da levitiraju po magličastoj pozadini, ili je vidljivo njihovo nastajanje iz zemlje,
razdraganost i melodičnost tih sitnih čestica koje grade glavni motiv nikada ne izostaju sa Miličinih
radova. Stalnim preplitanjem figuracije i znakovnih elemenata, uobličenih tonskim gradacijama,
ispričana nam je jedna bajka o postanku.
U pokušaju da pronikne kroz suštinu stvari i svijeta koji nas okružuje, vođena igrom svjesnog i
nesvjesnog, ova mlada umjetnica uspjeva da dokuči suštinu samog čovjeka. Jer, kako Šiler kaže : “čovjek
se igra samo onda kada je u punom značenju riječi čovjek, i on je samo onda čovjek kada se igra”.
Nina Milićević