ARTIST SERIES ONE&ONLY – Dragan Karadžić

„Intuitivnom pronicljivošću i oštrinom izbrušenom disciplinom i posvećenošću, on osluškuje svoje meditativne kantate
zapisujući pri tom te note svojim znacima, stvarajući tako slike čitljive harmonije i pune duboke tišine, čistih i svedenih
tonova…”

PAVLE PEJOVIĆ, vajar, profesor Fakulteta likovnih umetnosti na Cetinju, 2005.
„Slikarstvo Dragana Karadžića, u njegovom pretežnom delu, tematski je okrenuto iskustvu prirode, bilo da je u
njemu reč o pejzažu ili o organskim i neorganskim delovima prirode. Svi njegovi radovi, asptrahujući impromptus skice
i beleške, nastajali su ne na otvorenom, ispred motiva, već u ateljeu. Na gotovo svim njego- vim slikama i akvarelima,
uz to, kao završna intervencija na onome slikarskom (ratio colorandi), pojavljuje se ono crtačko (disegnato), koje zadire
do slikovne podloge, tako i potezi slikarskom četkicom, najčešće bivaju naneti po rukopisnoj kosini, s leva na desno…
Svi njegovi radovi nastajali su kao palimpesti, nanošenjem pig- menta sloj po sloj.”

Profesor dr ZORAN GAVRIĆ,
2009
„Ovde, upravo u rangu uobičajeno poštovane snage temperamenta stoje likovna sažetost i čvrstina,
doslednost, odlučnost, profesionalna predanost i moral.”

Profesor dr LJUBOMIR GLIGORIJEVIĆ,
2011.
„Pokazalo se da je on jedan od najzanimljivijih slikara koje sam ikada sreo, a znam ih dobar broj. Slike koje
pokrivaju zidove njegovog ateljea, i druge koje vadi sa raznih hrpa, nose naslove kao: „Prag”, „Samoća”, „Poredak
stvari”, „Svetla savest”, „Dinamika duha”, „Plava sećanja”… One su pune energije i svetlosti, sazdane od paralela,
slojeva, granica i fraktura, znakova, tragova, odjeka i svetlosti.”

KENET VAJT, pisac, citat iz knjige „Gvidova Mapa” Geopoetika, 2012.
„…Znatiželjan i informiran o drugačijim mogućnostima izraza, u njegovoj generaciji čak dominant- nima, Dragan
Karadžić nikad nije posumnjao u delotvornost klasičnih sredstava, to jest u vlastitu sposobnost da se njima posluži u
svrhu ostvarenja izvornih vizija, u korist sveže i sočne obrade tretiranih površina. Sam je ustvrdio kako ga više
zanimaju nutarnji pomaci nego li (tuđi mu, izvanjski) preskoci, te na taj način uputio i na postupnost, organičnost
razvoja i na težinu i logiku svojih visokih zahteva…
…Nismo slučajno spominajali uravnoteženost crtačkih i slikarskih komponenti njegova izraza, sintezu
racionalnih i emotivnih svojstava. Linearnom mrežom ili paralelizmom poteza kao da korigira razuzdanost materičkog
bezobličja, gustoćom i zasićenošću kromatskih slojeva kompenzira potencijalnu suhoću progra- ma ili nacrta…”
Akademik TONKO MAROEVIĆ,
2015.
„Bilo bi nesumnjivo pretenciozno hteti uraditi detaljnu strukturalnu analizu svih ovih slika, akvarela i crteža. Pa
ipak, malo je primera tako promišljenog slikarskog korpusa, toliko protkanog ispitivanjem, tako obavijenog težnjama,
tako prostorno-vremenski sistematično organizovanog: sve u izlomljenom trajanju koje svoje otelovljenje nalazi u
nizu melanholijom snažno konotiranih trenutaka…
…Kako je Dragan Karadžić dospeo do tačke u kojoj se stvari i misao, boja i forma, udružuju u jedinst- veno Slavlje?
Radom na onome što je lepo nazvano „pravopisom Prirode”, a udruženo sa „egzistencijalnom matematikom”
(Kundera)…”

Profesor SERŽ GOLIPO, Pariz, 2015.