Radovi Adina Rastodera pokazuju kritičko-analitički senzibilitet autora koji se teško miri s urbanom sudbinom današnjeg frustriranog čovjeka. Bez sumnje pod utjecajem stripa, graffiti-arta i suvremenih filmskih saga, Adin s velikom snagom u malom formatu radi urbane zombije i kreature. To nisu samo isprana lica i figure identiteta izbrisana u sivilu svakodnevne relacije posao-kuća-tv-Facebook, već vojska nezaposlenih mladih ljudi, prerano umirovljenih penzionera, žrtvi rata, ideologija i politika svih predznaka i vrsta. To su ljudi bez dostojanstva, izobličeni u svojem bolu, poniženju i apatiji.  Identitet je njihova recentna grimasa, ili – nova maska. Ima tu i novopečenih bogataša i političara koji su prema umjetniku bliži po morfologiji nekim četveronožnim oblicima života. Neki likovi na crtežima iako imaju posao, postali su roboti, mašine, olupine mrtve iznutra, korporacijske dvorske lude, izvršitelji naredbi. To je jedan poseban Adinov teatar,  pun satire i jada, ali iznimno objektivan i stvaran, bez imalo pretjerivanja.

Iva Korbler – Hrvatska

Tijanini akrili na platnu potpuno su preuzeli svijet biljaka, cvijeća, spirala, motiva sunčeva diska, koji se u kontinuitetu provlači svim slikama. Pastelni kolorit vrlo je često zamijenjen ili dopunjen fosforescentnim bojama koje automatski slike prebacuju u dimenziju fantastičnog, onostranog, hipnotičkog, psihodeličnog slikarstva. Priroda dominira njezinim platnima, iako je izvedena vrlo minucioznim, sitnim postupcima dodavanja mrljica, točkica i tankih niti boje koje su reljefne i tvore novi nanos na podlozi platna. Poput mikroveza, tkanja, umjetnica minuciozno artikulira svoj mikrosvijet koji će nas mjestimice asocirati na staroindijanske crteže u pijesku, umjetnost mandala ili suvremenu umjetnost naive. Ona plete slike uzorcima boje poput tkanja čipke u dubokoj, mirnoj kontemplaciji – pa opet, to nije niti slikarstvo naive, niti njezine slike nose reference na folklor. Drevni motiv sunčevog diska asocirat će nas na savršenstvo Božjeg plana stvaranja prirode gdje su detalji jako važni u elaboriranju zrcaljenja tog savršenstva, što i danas njeguju kao ideju mnoge istočne religije i duhovne prakse. Sve su Tijanine slike prožete decentnim panteističkim elementom i atmosferom, no bez imalo zaplitanja u neke stroge duhovne struje. To slikarstvo fantastičnih predjela i vizija možda će nas u konačnici više asocirati na sasvim novi postapokaliptični pejzaž u kojemu se formiraju neke nove, neobične biljne i cvjetne vrste, a Zemlju obasjava neko drugo Sunce sasvim drugačijeg kronospektra. Međutim, slike Tijane Gordić nisu bizarne, one na promatrača prenose mirnoću, spokoj, ono najbolje što tradicija slikarstva obojenog polja danas može u jednom svojem vidu kontemplativno prenijeti na promatrača.

Iva Korbler – Hrvatska